Često sam na vratima.
Noću i ljeti. Cvrčci
uzdižu svoje plačeve.
Znam da si napolju
Voziš se
kasno kroz ljetnu noć.
Ne znam šta će se zbiti
O tebi nemam spoznaje.
Ona sam zvijezda
što si je imala kao vodiča; drugi
te vole, noć
je tako tamna nad Azorima.
Radila si vani,
nestala na čitavu sedmicu. Osjećam te
u ovoj lampi kako sijaš
do kasno. Kad te poželim
osjećam
kako vozim u noć.
Volim postojanost u tebi
koja prezire trivijalno
i oslobađa teškoće.
Postaješ dio te
noćne postojanosti,
granit koji uspravlja zidove.
Bjehu u Egiptu žene koje
su čvrstinom pridržavale zvijezde
u kruženju,
jedva svjesne
u prelasku iz noći
u dan i obrnuto.
Volim te i volim gdje ideš
noću, ne skrećući,
jasno kao modri
kardinal* u svom letu
prelazeći preko dvije
hiljade milja okeana.
*vrsta ptice, znana kao indigo zeba
Preveo Radomir D. Mitrić
Izvornik: What Have I Ever Lost by Dying?: Collected Prose Poems – Unabridged, May, 1993
