Ars vivendi, Georg Johanesen

Ars vivendi, Georg Johanesen

Ars vivendi

PRVA SEDMICA ( VJERA )

Ponedjeljak

Moj glas je slijepa pjesma, u pasošu mi foto šuti
Pismo podrazumijeva odsutnost, da zvuk i svjetlo su odvojeni
Nadesno nijema pjesma, nalijevo snijeg u očima
Hijeroglifima su nestale pjesme i slike
Židovi su suglasnike čitali kao zabranjena imena
Grci su živjeli i umirali za svoje samoglasnike
Legenda kaže: Moje ljetno jutro za devet tisuća godina
Dvostrukokrilna srebrna ptica duboko se zariva
s bolom u oku u zlaćano lice budnoga boga sunca

Utorak

Slovo slovce, zašto gledaš gore
u moje oči dok pišem tvoje riječi?
Misliš li da gledam dolje u abecedu?
Ne peri oči, radije poliži praznu knjigu
Odveć sam malo kazao i htio bih slavinu imati u ustima
Plakala si pod tušem, pomoglo je protiv osa i komaraca
Zapisao sam unaprijed sve što se može
unaprijed zapisati: Unaprijed vam obećavam
što će vam preostati ako me uhvate

Srijeda

Majka u urni: Staro lice djeteta stotinu godina
hoda bosonogo po sivoj stazi od prhuti i novoga snijega
kroz dvije šume posred majčina razdjeljka na glavi
Na učiteljevim vratima: Moje stoljeće pade usred raspusta
Škola je bila zatvorena, priroda otvorena
Mrtve kolege govorile su istinu na mrtvom jeziku
Skupljačev testament: U mojoj obitelji toliko smo se
obogatili da smo podnijeli naše zločine pomoću
skuplje umjetnosti negoli prije

Četvrtak

Kad sam bio dijete, bio je samo jedan tanjir
hrane i skoro uvijek bi se dogodilo da jedno
od djece ne bi posve doprlo do stola
Još bi se češće dogodilo da majka
ne bi stigla do stola s hranom
ili da bi otac podigao stol do oblaka
Ne žalim se, čak ni bogovima
koje sam stvorio sam u odrazima
svojih roditelja iz porodičnog albuma

Petak

Minimalni bogovi lete od samoglasnika do samoglasnika
od zelenog do crvenog u bijelom i crnom proljeću:
Leptir svoj smisao dobiva sa pribadačom
Carski plašt: prekopirane piramide od tekućeg zraka
deru Montezumu i ispiraju njegovu zlatnu prašinu
dok ne bude gol poput bumbara u ruži
Noćne leptirice s krilima od stakla: Dama u plavoj
svili držala se za krvavo oko u grlu
Kasnije potplati, šljunak, izmet, blatna bara

Subota

Kad je skidao kacigu, za njom je i glava pošla
Oprosti, kazala je, pa to je moja glava
Pretvarao sam se kao da je bio običan razgovor
Nesporazumi se moraju postaviti
rano u razgovoru ako hoćeš da si posve
u pravu i u isti čas da griješiš
Nitko se ne može istim liftom voziti dva puta
Ne koristi to ni na kraju krajeva
Pa ipak mnogi ne mogu a da ne pokušaju

Nedjelja

Ploča na štednjaku pamti slap u ljetnoj gori
Tiho ptičje škljocanje, ovčje zvono, vrijes što se smije:
Zar nije poširoko mrtve djevojke koljeno?
Oštećenje mozga ukazuje na teško djetinjstvo
Galaksije su bare pune žabljih jaja
Brojevi stanuju u pokretnim pismima za sve nas
Jednobroj je moja jedina utvara
Četverobroj je moj odani križ
Bolest može postati zdravlje a snijeg kiša


DRUGA SEDMICA (NADA)

Ponedjeljak

Idiot može izgledati pun nade
ali on studira samo svoje prazne ruke
Njegov tren gleda dno Mimeova zdenca
Japanski je haiku pust poput cijeloga svijeta
Grčki su epigrami dimni signali za niskim gorama
Noviji stihovi su vremenske prognoze između dva ledena doba
Dječak sa srčanom manom je tako lijepo plavim
usnama pjevao: Pjesme su postajale vidljive u
zlaćani
m kapljama sa žlijeba koji prokišnjava

Utorak

U vrijeme kad sam sjedio u zečjem vijeću
zauzimao sam se i za bijelo krzno zimi
i za duže stražnje noge cijele godine
Zečevi su pametniji od bogova koji su
u kroničnoj opijenosti i ne bude se vidjevši
lov na zečeve na sve udaljenijim televizijama
Pa ni zec sa dva izbočena zuba
i raspolovljenom gornjom usnom: Ne da se on
Hopla, nestao sam u kosom skoku

Srijeda

Oko mjeseca stajale su četiri zvijezde u ogledalu
U svanuće: Knjige su spavale u zelenoplavim i crvenosmeđim uvezima
Bijeli su se arci radovali da ih čitaju na sunčevu svjetlu
Ogledala su kotrljajuća skladišta mogućih lica
Ogledala vide oči u očima, ogledala su naočale nikakvih stvari
Ogledala su uzori, stražnje strane su smeđe
Čitaj knjigu, jednu knjigu, samo tu istu knjigu
Uvijek jednu knjigu kao pravokutnik zemlje:
crna dječja Biblija, za dječja prsa pričvršćena

Četvrtak

Zašto se popeo na bijeli dud da vidi svoga Boga
Bog ga je spazio i kazao: Siđi i pojedi pet riba
Blagdanski je ručak otpočeo, sve blato je čokolada
Dječja vjera je meka roba, strojevi čitaju dvobroj
Akronimi u tvom letećem glavnom gradu OSL
znaju o našem prijateljstvu: oni sijeku tvoju granu
Cirkuski su slonovi izgubili u šahu, ali pobijedili u bingu
S majkom je bilo suprotno, dobila je Kineze u kineskom šahu
Slijepi pijetli kukuriču u nevrijeme: Spavaš li to gore?

Petak

Neupotrebljivo je nevjesta koja je urešena
samo za mene: Ona kaže nikad kad ja velim uvijek
Ona je skrovište veličine sunčeve svjetlosti
Više volim sve i dlanom ću načiniti
rupu u mnogim bubnjevima: Udarac
pesnicom upotrijebit ću za srce
More se ljulja od hladnog snošaja
u starim planinama pod novim oblacima
Vjetrovito nebo od razbijenog je stakla

Subota

Narod u Hadu čuo je za brlog u paklu:
Tamo nećemo, kažu oni svešteniku koji ima
jarčev rog sa zlatnim suncem i srebrnim mjesecom
Državni arhitekt crta novi brlog za medvjeda:
Pogledaj ovdje, medvjed je u pepelu, brlog u urni
Izgoreni prsti, u snijeg umočeni, vapnom boje žal Kine
Oblaci vjeruju da meso trune u kosti
Ali ja koji idem dođavola dobro znadem
da bijelo brašno kosti neuspjela su krila anđela

Nedjelja

Ponesi poštanski sandučić, danas ćemo daleko
Nebo je od obrana mlijeka, skoro plavo
Posvuda ćemo i odmah gore do ispod moga lica
Gledam vani vunene maske u oštrikanim kapama: fino sunce
Kuja što maše repom navikla je da ode po novine
Pas ne nanjuši koliko se daleko svjetlo vidi
Da, lijep sam danju, dok ne smrkne
Ali toliko lijep kao moj mrtvi brat ja nisam
On je taj koji je prvi otišao iza ogledala

TREĆA SEDMICA (LJUBAV)

Ponedjeljak

Mlada žena, točno od ožiljka do skuta
odrasla u mirijadama ljeta dvonožnog suncokreta,
spava u snježnom krevetu kao u bilju nakon Linnée
Mladi čovjek, nesiguran poput neželjena gosta
ispred znaka: Ne gazi po travi
Kulturne gospođe pokazuju na nj napetim kažiprstima
Uto on kaza: Quadrivium, ime zvijezde, mjerenje zemlje
Muzika je odnos brojeva, in mente imam joj
očne duplje: korijen broja 2

Utorak

Praxilla reče: Od onoga što on mora napustiti
najljepše je sunčevo svjetlo, a zatim mjesec i zvijezde
Treće najljepše su zreli krastavci, jabuke i kruške
Klimnuh glavom i sve ponovno prepoznah:
Nemam ništa protiv, ovdje je dovoljno učinjeno
Praxilla uze zlato, srebro i broncu na kraju
Pjesme su povjerljive lubanje u nevidljivom mramoru
Heraklitova velika godina trajala je 360 generacija
od oca do oca u krug oko sretne Nove godine

Srijeda

Maratonče, pitam: Zašto tako mali krug?
Zašto se vrtjeti oko samog sebe, milju za miljom?
Djevojčice idu ruku pod ruku, uvijek se smiju, nikad ne osmjehuju
Udate žene svakog se mjeseca za mlađka udaju
Majmuni se pokoravaju sunčevu kretanju, ne mjesečevoj krvi
Ledeni dan je bezimena noć u dva sjeverna ljeta
Lovac je upucao samog sebe među rogove
Padavičari su prešli ciljnu crtu: Venera u mlađku
znači mir večeras i rat sutra

Četvrtak

Moj otac nije pio rakiju, a ni pivo
Dvije bi popušio cigarete, jednu za Božić i jednu za Novu godinu
365 dana u godini bio je uvijek i pun i prazan
Svake bi noći pustio ptice iz mjesečeva kaveza
Svaki dan sunce bi bivalo zlatna ribica u nebeskom akvariju
Postajem premalen uvečer i prevelik svakog jutra
Gladni se sjećaju čovjeka sa nagnjilim zglavcima
Iz rukavica virili su mu od mraza pomodrjeli vršci prstiju
Stisak ruke bio je čvrst kao što se i očekivalo od jednoga jastoga

Petak

Prvi konac ušiven je u tkaninu
tamo gdje ona mlada urešena žena pokazuje
bešumno na pola sunca sa svojom gitarom od platna
Mokra je razglednica bila u snijegom zatrpanom poštanskom sandučiću
Proljeće stiže do mojih koljena: Dva zaboravljena blizanca
pod mojim bedrima, bez spola, bez usta i očiju
Danas vani vidim škare u punom danjem svjetlu
Škare odsijecaju onaj drugi konac
Treći konac o tankom koncu visi

Subota

Noćna je smjena, bolničarka je zabacila glavu unazad
ne bi li vidjela rupicu na bradi dok cijelo je
vrijeme mrmljala: gubi se, gubi se!
Živjeli smo u brodovima sa jedrima od uljanih slika
Ona ne kaza: Kamen živi da bi zemljom postao
Tanak čaj, voda u slavini, plave rupe u oblacima
Na taj način ostala je stajati u mostu
ne baš u vratima, jer sita djeca imaju
dvije kuće: jednu vani i jednu unutra

Nedjelja

Nas dvoje mnoštvo je od dvoga u zabravljenoj praznoj sobi
Najbolje sam vidio u mraku preko dva kućna krova
Kada si meni rekla ti, samo si na sebe mislila
Uzalud su kućne muhe uginule na prozorskoj dasci
Tko li se usudi poljubiti krokodilova duga usta?
I ovaj je psihopat dijete
U maramici što na konopcu za sušenje visi majka je slobodna
Puder je to koji nikad ne nestaje: Radije bi da te ima
negoli da mrtva si, a ja bih i jedno i drugo


ČETVRTA SEDMICA (ODVAŽNOST)

Ponedjeljak

Prometej je ukrao vatru, bogovi se osvetili
ljupkom olujom: Led se otopio voda je postao
Voda je prokuhala i postala para svijet se naoblačio
Zvučni zid probio je bubne opne ognjenih ratnika
Boginje ložnice poudale su se za bogove rata
Glazba zanosa je pjena sreće od gornjih do donjih usta
Mars je pjevao Veneri: Kao žena najbolja si ledeno hladna
Topla si odveć tekuća, tvoji mjehurići od sapunice isparavaju
u vodene cvjetove u eksplozivnoj kadi

Utorak

3. godine nakon Krista posla Herod Pilatu
vedro majčina mlijeka plus 2400 mliječnih zuba
I reče: Ja sam kralj jasličje smrti, što si ti?
Taj put on je bio iskren u Egiptu
Danas je sat veći od Sahare
Svi mogu čuti njegovo tiktakanje i nitko ne zna što je
Brodovi od kamena? Jedra od kiše? Brodski svećenik kaza:
Nikakav nas Bog ne može vidjeti sve cijelog dana
Brod je prevelik za sitne oči zvijezda

Srijeda

Živio sam, živim i ne živim
Često sam bio ubijen i svaki je put bilo bolno
Pa ti i ne znaš koliko ti je dobro, prinče jedan
Uzdaš se u ABC i XYZ, abecede su križaljke
Uzdam se u pusto O u slogu OM
Moje crveno volovsko oko gleda u rat između dva sunca
Mnogo sam se puta rodio, Arjuna
Pamtim svaki put a i u drugim galaktikama
A ti se ne sjećaš ni kad te je tvoj otac napravio

Četvrtak

Umjetnici su sokolski vojnici, ratnici od četiri spola
Oni izvode zahtjevne vježbe
da bi odvratili neprijateljevu pažnju
Novo lice, novi rat, nove vijesti: Lažni brkovi, dobro
pričvršćeni za potiljke, previsoki da bi se njima
začepila usta, preniski da bi bili povez preko očiju
Počešljao sam kosu palih nakon boja:
Sve to zadivilo me je u snu
iako sam gledao tek otraga

Petak

Dama sa nehrđajućim kukovima
gata iz mog rendgenskog dlana i povjerljivo kaže:
Zdravo, moj prijatelju, zdravo, lijepo se provedi
Kuhana jaja sigurno se kotrljaju rampom
Oni koji igraju skrivača varaju i plešu ples ležanja
Konji u konjušnici čekaju na bič i signal za maglu
Gajde su zrak u vjetrovkama onih koji su pali
Nepročitana knjiga, i pročitana, crna knjiga u pismu za slijepe
Bijela bjeloknjiga o terapiji bojama, stavljena na internet

Subota

Dragi Allahu, admirale u Turskoj, čuj senatovu
ponovljenu objavu rata vojsci gluposti: Prognoza
vremena nikad se ne ledi, sve vrijeme dovoljno je toplo
Otraga ide vođa vojske, gluplji on nije
Lav i vuk se tuku kao pas i mačka
Mi virusi bili smo neutralni i sve smo pobili
Ja koji ne nestajem u bijegu
smanjujem se za perspektivu
i otkrivam svoju pravu veličinu

Nedjelja

U Rondaneu: Oprao sam se u krvi vremena
Duboko zamrznut na nebu kao plemeniti inka-momak
pio sam rastopljenu vodu u tijelu svemira
Istočno od crnog praseta idem u razbijenim tanjurima
Jedan sam se tjedan divio polovici srca: F utrola od crvene
kože gdje miomiris kuca u pola planine
Izlet na planinu sastojao se od posjeta crkvama brvnarama i plavoj katedrali
Torovo kopito u dolini imalo je i smeđi mesarski stol
Ovamo gore dan je zvijezda sa bijelom sjenom


PETA SEDMICA (UZDRŽANOST)

Ponedjeljak

Učitelji, učenici, snježni trg je siv od tragova stopala
u smjerovima svim, u slomljenim lukovima ili najviše u krugu
Vrijeme je u vjetru, svijet je nevrijeme, lijepo vrijeme je umjetnost
Nije to snijeg koji ovo kazuje
A ni kiša to nije, ne, nikako: Vrijeme
ne zna ništa, vrijeme je nauka
Učenici su napisali na ploči: Nećemo Nou s nama
Učitelji su uzvratili: Sam se pobrini za svoju kišnu odjeću
Svako dijete od dva spola u svom čunu vesla

Utorak

Tir, Bog bez desne ruke, pade na Tirov dan
u finu travu od svoje vlastite kose i od kosilice
Anemona je uvenula u žutoj vodi na hladnoj peći
Dječje ruke bile su otvorene kratkog zimskog dana
U utorak uvečer u pesnice se one stisnu
Noć uoči srijede one su šišarke bora u zimskom snu
Borove su se šume ukrutile u parketu u dnevnoj sobi
Jelova šuma, što okitila je groteskna božićna drvca,
ispričala je sve u ratoboran papir istine

Srijeda

Kepler je računao putanju do planete Mars
Kameni pod okretao se pod biskupskom stolicom
Mladi bogoslov reče: Descartes je najbolji natraške
Dakle: postojim stoga mislim
Sveštenik-učitelj s monoklom na nosu kiselo procijedi
(na latinskom): Ne natraške, već obratno
Dakle: Ne postojim zato mislim
Uvijek i nikad dvije su polovice prazna prostora
u srcu što u moj je poljski zahod urezano

Četvrtak

Christian VII.: Gle, ovdje je onaj tvoj ludi kralj
stajao sve otkada se pamte nedelje i vrijeme
koje će doći, kako već jedno drugo slijedi
I on je popravljao svoj zlatni tanjur
dobro ga ližući svojim plavim jezikom: Platno
sviće i smrkava ispod njegova portreta
Ministre, viče on: S mojom suprugom ljubav vodi!
A kad promrsi njezino ime, tanjur se
poput sunca rastopi: opet je on pijan

Petak

Molitva u Bizantu prije negoli je Turčin došao:
Podari nam dobro za koje nema riječi u našoj molitvi
i sačuvaj nas zla za koje molimo cijelo vrijeme
Postajao sam otac s novom majkom svakog mjeseca
Nikada u svom životu nisam živio tako bogat život
Sve je bilo badava, hrana, spavanje i putovanje tamo-amo
Najkraći put između dvije zemlje je ostati kod kuće
Prošlost je ružan san, sadašnjost se opet ne može
izdržati, nasreću bez budućnosti smo

Subota

Vrijedi biti nervozan
Priđi Hamletu i dadni mu savjet i cigarete
Ja, Horatio, neka vrsta prijatelja
Prisutan sam kad su mačevi zabranjeni
Rasipam pepeo po grobovima i po Ofelijinu potoku
Dobar sam u prolijevanju ostatka otrovanog vina
Bih li to isto opet vidio na nekom drugom dvoru?
Ne, u šestom činu Ofelija stoji pokraj telefona: Ona
dobro zvuči, ima lijepa bedra
i htjela bi se poštenim kostima opasati

Nedelja

Epikur je kazao u vrtu: Drži sastanke najkraće
moguće i budi u društvu sa što je moguće manje ljudi
Najbolje ne više od dvoje
Učitelj je ormar držao praznim, kuću skoro pustom
Zamolio nas je da unaprijed pregledamo gole odaje
Učitelj je mijenjao mjesto sastanka najčešće moguće
On poznaje samo one koje je prisiljen poznavati
i to bez imena i adrese: nikada se on ne okrene
Pričam ono što moram, ne ono što znam


Georg Johanesen

Whatsapp Button works on Mobile Device only

Pretraga. Dijakritički znaci su obavezni. Nakon toga pritisnite "enter".