ROBIN VILIJAMS: DRUŠTVO MRTVIH PJESNIKA (scenarij)
Brodski je staricu Nadeždu Mandeljštam upoznao prvi put godine 1976. u njenom moskovskom ''domu'' (zapravo maloj hladnoj sobi-stanu), zajedno s već ostarjelom Anom Andrejevnom Ahmatovom. Bila je presitna, nervozna, pod maramom, sjedjela nepomiĉna na krevetu uz prozor. ''Napolju su se jasno ĉuli psi kad smo Ana Andrejevna i ja ušli u haustor sovjetska verzije nebodera'', govorio je Josip, kasnije, u Veneciji, pred smrt. Ana mu je tad uz stepenice šaputala da nikako ne zaboravi ''da Nađa još uvijek zna gotovo sve Osipove važnije stihove,'' tek da se ne izlijećete, gospodine Brodski'', rekla je. ''U bolnicu su me vodili juĉe, Ana. Kako je to strašno! Vidjela sam trudnicu na stolu. Odnekud dijete dolutalo od dvije-tri godine, dijete Anjenka, s tumorom na mozgu, šutljivo. I gledalo dijete u trudniĉin stomak, ozbiljno, pouzdano i uporno...'' Ana Andrejevna sjela je do nje i rekla: ''Josipe, donesite taj ĉaj, zaboga, ovim staricama ruskih pjesnika i kazujte stihove, davaj baćušenjka'', lupnula je cipelicom o parket. ''Mami je bio pedesetdrugi rođendan. Taj moj potok, moj sin mali Kojeg ne mogu da ubijem od baroka Kao legionar ţedan od brda do šume''. Završio je zbunjen, Ana Andrejevna je zapljeskala i Brodski se, ipak, nakloni. Pomislio je na Osipa Mandeljštama. Možda i na strijeljanje Gumiljova. Nađa, naravno, nije ni slušala. Prstima je pridržavala zglobove i gledala u nobelovca uţasnuto. ''Jadno dijete, Gospode'', reĉe. ''On je novi Blok, Nadežda Osipova, Brodski'', odgovori Ana Ahmatova. ''I ono trudniĉko dijete'', reĉe Josip staricama ruskih pjesnika.
Darko Cvijetić, iz Manifesta Mlade Bosne, odlomak
